INFORMACIJE ZA BOLESNIKE - ŠTO JE ANESTEZIJA

  ŠTO JE ANESTEZIJA?

            Anestezija je lijekovima izazvana neosjetljivost cijelog tijela ili dijela tijela radi omogućavanja bezbolnog izvođenja operacije. Postoje dvije vrste anestezije: opća i regionalna. Opća anestezija je gubitak svijesti uz gubitak svih osjeta, uključujući bol, a zbog djelovanja anestetika na mozak. U regionalnoj anesteziji izravno se blokira provođenje živčanih impulsa, pa bolni signali ne mogu stići do mozga, bolesnik ne osjeća bol i budan je. 

            Neovisno o vrsti  Vaše anestezije Vaše će vitalne funkcije biti nadzirane, uključujući srčani ritam, krvni tlak, nivo kisika u krvi, disanje, temperaturu, a po potrebi se nadzor može i proširiti.

 OPĆA ANESTEZIJA

            Anestetici u općoj anesteziji djeluju na mozak tako da je bolesnik posve nesvjestan svih osjeta. Anestetici se primjenjuju u krvotok intravenski ili inhalacijski (udisanjem plinova). Zbog gubitka svijesti vrlo rijetko postoji bilo kakvo sjećanje na operaciju. Uz anestetike se daju lijekovi radi sprečavanja bolova (analgetici) i ako je potrebno lijekovi za opuštanje mišića (miorelaksansi) kako bi se postigli optimalni uvjeti za operaciju. Iako rijetke, komplikacije opće anestezije su moguće, one uključuju mogućnost privremenih bolova u ustima i grlu, promuklost, ozljede usne šupljine i zuba, svjesnost tijekom anestezije, mučninu i povraćanje, ozljede krvnih žila, aspiraciju (udisanje želučanog sadržaja) ili pneumoniju (upalu pluća). Različiti lijekovi se koriste kako bi se postigli željeni učinci, povećala sigurnost i udobnost  bolesnika.

            Anestetici u općoj anesteziji djeluju na mozak tako da je bolesnik posve nesvjestan svih osjeta. Anestetici se primjenjuju u krvotok intravenski ili inhalacijski (udisanjem plinova). Zbog gubitka svijesti vrlo rijetko postoji bilo kakvo sjećanje na operaciju. Uz anestetike se daju lijekovi radi sprečavanja bolova (analgetici) i ako je potrebno lijekovi za opuštanje mišića (miorelaksansi) kako bi se postigli optimalni uvjeti za operaciju. Iako rijetke, komplikacije opće anestezije su moguće, one uključuju mogućnost privremenih bolova u ustima i grlu, promuklost, ozljede usne šupljine i zuba, svjesnost tijekom anestezije, mučninu i povraćanje, ozljede krvnih žila, aspiraciju (udisanje želučanog sadržaja) ili pneumoniju (upalu pluća). Različiti lijekovi se koriste kako bi se postigli željeni učinci, povećala sigurnost i udobnost  bolesnika.

REGIONALNA ANESTEZIJA

            Regionalni anestetici se primjenjuju s ciljem anesteziranja određenog dijela tijela. To se postiže ubrizgavanjem anestetika izravno oko živaca koji opskrbljuju područje tijela na kojem će se izvesti operacijski zahvat. Anestetici će privremeno spriječiti regionalne ili lokalne živce da odašilju signale prema mozgu. Budući da sam mozak nije zahvaćen, bolesnik će ostati budan ali neće osjećati nikakvu bol.  Često se ovdje primjenjuju i lijekovi koji smiruju strah i umanjuju tjeskobu. Od njih se može biti pospan ili čak zadrijemati tijekom operacije, pa bolesnici često nemaju sjećanje na samu operaciju. Uz regionalnu anesteziju manja je šansa za privremene neželjene nuspojave koje su češće pri općoj anesteziji (grlobolja, mučnina, povraćanje, smetenost). Regionalna anestezija omogućuje stanje bez bolova koje može potrajati i nekoliko sati nakon operacije. Postoje četiri tipa regionalne anestezije: spinalna anestezija, epiduralna anestezija, regionalni blokovi i lokalna anestezija.

SPINALNA ANESTEZIJA

            Spinalna anestezija nastaje kad se lijekovi daju u tekućinu koja okružuje kralježničnu (spinalnu) moždinu. Bolni signali iz spinalnih živaca su blokirani prije nego što stignu do mozga, pa se operacija može bezbolno obaviti, a bolesnik je budan. Ovisno o položaju tijela nakon ubrizgavanja, blokirana je cijela donja polovica tijela ili samo jedna strana donje polovice tijela. Nakon prestanka djelovanja anestetika, ponovno se uspostavlja osjet i motorika (mogućnost pokretanja). U dva do četiri posto bolesnika nakon spinalne anestezije nastaje glavobolja.

EPIDURALNA ANESTEZIJA

            Epiduralna anestezija je slična spinalnoj, osim što se anestetik daje izvan ovojnice spinalne moždine. Bolni osjeti su blokirani prije nego što dosegnu mozak, bolesnik je budan, ne osjeća bol, a motorika je u većine bolesnika očuvana. Pri kontinuiranoj epiduralnoj anesteziji i/ili analgeziji  postavi se mala plastična cjevčica (kateter) za dodatnu kontrolu boli nakon operacije.

 REGIONALNI BLOKOVI

            Regionalni blokovi (nervni blokovi) se primjenjuju kako bi se anestezirale određene grupe živaca, primjerice oni za rame, ruku, šaku, nogu ili stopalo. Anestetik se injicira uokolo živaca koji opskrbljuju područje tijela na kojem se operira i to najčešće pod kontrolom UTZ. Time se spriječi odašiljanje bolnih signala k mozgu. Osim anesteziologa ove blokove ponekad izvode i kirurzi.

 LOKALNA ANESTEZIJA

            Lokalna anestezija se daje radi anesteziranja točno određenog mjesta gdje će se izvoditi operacija. Obično ju primjenjuje kirurg.

 MOŽE LI MI SE NEŠTO LOŠE DOGODITI?

            Većina bolesnika nema problema, no  rizici pri kardijalnoj, torakalnoj i vaskularnoj kirurgiji su veći nego pri drugim operacijama. Rizik od intraoperacijskog infarkta srca tijekom ili neposredno nakon operacije viši je kod bolesnika koji imaju srčane bolesti. Rizik od lošeg ishoda, kao što je smrt ili moždani udar, različit je za svakog bolesnika. 

            Vaš kirurg i anesteziolog mogu vam reći vaš profil rizika za određeni postupak. Vi nećete biti podvrgnuti operaciji sve dok vaš liječnik ne procijeni da je veća korist od operacije u odnosu na rizik od iste operacije. 

            Najveći rizik za bolesnika nose HITNE operacije bilo koje vrste. Rizik je zbog novonastale bolesti koja zahtijeva hitnu operaciju, ponekad nepoznavanja prethodnog bolesnikovog stanja (ako je bolesnik bez svijesti ) i/ili kratkoće vremena za pripremu bolesnika do hitne operacije. Tada se zbog ugroženosti bolesnikova života pristupa hitnoj operaciji iako funkcije pojedinih organa nisu optimalne. 

ŠTO AKO SAM ALERGIČNA/ALERGIČAN NA ANESTETIKE?

            Alergijske reakcije tijekom anestezije su moguće, većinom su blažeg oblika, a izuzetno rijetko su teške, kada usprkos pravovremenom prepoznavanju i liječenju može nastati smrtni ishod. Ako ste imali alergijsku reakciju tijekom anestezije, bit ćete testirani (alergo-test) tako da se ona ubuduće izbjegne. Bit ćete upozoreni i dobro je imati uvijek kod sebe dokument o alergijskoj reakciji. Alergija na jedan anestetik ne znači da više nećete moći biti anestezirani.

ŠTO MOGU UČINITI PRIJE OPERACIJE DA SMANJIM RIZIK OPERACIJE?

            Posebno pripazite na upute vašeg liječnika i uzimajte redovito lijekove za kontrolu vaših kroničnih bolesti (kao što su šećerna bolest ili visoki tlak ).

ŠTO AKO MI BUDE TREBALA TRANSFUZIJA KRVI?

            Gubitak krvi i potreba za transfuzijom mogući su tijekom bilo koje operacije, a česći su u  kardijalnih, torakalnih i  vaskularnih operacija. Anesteziolozi se pri davanju krvi pridržavaju prihvaćenih preporuka o transfuzijskom liječenju i krv se nikad ne daje ako nije neophodno. Rizik pri davanju krvi mora biti manji od rizika da se krv ne primijeni. Novi testovi za otkrivanje virusa u krvi smanjuju rizik od prijenosa infekcije. Rizik od dobivanja hepatitisa zbog transfuzije krvi je 1:30000, a prijenos HIV-a (uzročnik AIDS-a) 1 od milijun.

ZAŠTO NE SMIJEM JESTI PRIJE ANESTEZIJE?

            Najbolje je prije anestezije imati prazan želudac. Ukoliko je želudac pun, a bolesnik nije pri svijesti, što je stanje tijekom anestezije, moguće je vraćanje sadržaja iz želuca u pluća tzv. aspiracija, zbog čega nastaje opsežna i ozbiljna  upala pluća. Zato prije zakazane operacije mora proći period neuzimanja hrane i tekućine.
Kod hitne operacije kada postoji velika šansa da želudac nije prazan, a operacija se ne može odgoditi, potrebno je navesti kada ste zadnji put jeli i pili kako bi anesteziolog prilagodio svoje postupke vašem stanju.

KAKO DIŠEM U ANESTEZIJI?

            Nakon uspavljivanja, anesteziolog vam postavlja cijev za disanje (tubus) kroz usta u dušnik. Aparat za disanje dovodi kroz tubus u pluća količinu zraka, koju inače udišete, obogaćenu kisikom. Kod kraćih operacija tubus se vadi u operacijskoj dvorani.

            Kod težih i dužih operacija, u kakve ubrajamo većinu kardijalnih,  bolesnik se u jedinici intenzivnog liječenja ne odvaja od aparata za disanje  sve dok se u potpunosti ne stabilizira rad srca i vrati snaga mišića. Za vrijeme dok je ovisan o aparatu za disanje, bolesnik ne može razgovarati

NAJČEŠĆA PITANJA:

 Imaju li lijekovi koje uzimam utjecaj na anestetike?

            Tijekom prijeoperacijskog pregleda kažite anesteziologu za svaki lijek koji uzimate, jer su međudjelovanja lijekova uvijek moguća. Većinu lijekova smijete uzimati neposredno do operacije, osim ako vam se ne kaže da prestanete. Savjetujte se s liječnikom, a na prijeoperacijskom anesteziološkom pregledu dobiti će te potrebna uputstva.

 Je li se pod utjecajem anestetika nesvijesno priča ono što inače ne bi?

            To se ne događa.

 Hoću li sanjati?

            Ne, stanje u anesteziji je dublje nego uobičajeno stanje sna u kojem se sanja.

 Hoću li se probuditi usred operacije?

Ima slučajeva da bolesnik čuje (ali ne osjeća bol) za vrijeme operacije, ali to se vrlo rijetko događa. Kada se to dogodi, može se dobiti objašnjenje od vašeg anesteziologa.

 Hoću li osjećati bol nakon operacije?

            Jačina boli ovisi o vrsti i opsežnosti operacijskog zahvata i individualnoj reakciji na bolni podražaj, jer prag boli nije isti za sve bolesnike, pa se zbog toga količina potrebne analgezije razlikuje od bolesnika do bolesnika. Ne trpite bol, dajte nam do znanja da vas još uvijek boli kako bismo vam mogli pomoći.

  Hoće li mi biti mučno?

            Uobičajeni događaji nakon lijekova koji su se ranije koristili u anesteziji bili su mučnina i povraćanje. Suvremeniji anestetici rjeđe uzrokuju povraćanje.  Međutim, sama bol, lijekovi koji se koriste u kontroli boli (narkotici) i operacije koje utječu na pražnjenje želuca, mogu izazvati mučninu. Postoje lijekovi koji smanjuju tu nuspojavu: upozorite svog anesteziologa ako ste skloni mučninama i ona/on će vam dati lijekove koji mogu smanjiti pojavu i težinu mučnine.

 Kada se  mogu ponovo baviti normalnom aktivnošću nakon operacije?

            To često zavisi o operaciji i to će vam reći vaš operater. Anestetici prestaju djelovati nekoliko sati nakon operacije, ali se preporuča da se u 24 sata od primanja anestezije ne upravlja motornim vozilima i ne potpisuju pravni dokumenti. 

 Koja je razlika između anestetičara i anesteziologa?

            Pod anestetičarem podrazumjevamo medicinske tehničare i medicinske sestre koji pomažu tijekom anestezije. Anesteziolog je liječnica/liječnik. Anesteziološki tim čine anesteziolog i medicinska sestra ili tehničar i oni su cijelo vrijeme uz Vas tijekom anestezije.

            Da bi utvrdili optimalni oblik i vrstu anestezije za Vašu operaciju prije zahvata potreban je anesteziološki pregled koji se provodi u ambulanti za anesteziju. 

VAŽNO!!! PRISTANAK NA ANESTEZIJU

            Liječnici, pa tako i anesteziolozi imaju zakonsku obavezu pribaviti pristanak bolesnika za  medicinski postupak i to u pisanom obliku. Za maloljetne osobe i osobe koje ne mogu samostalno odlučivati pristanak daje član uže obitelji, roditelj ili skrbnik. Traženje pristanka je obavezno osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije i u slučaju ako bi zbog vremena njenog pribavljanja život bolesnika bio ugrožen, a on u tom trenutku nije sposoban za odlučivanje.

            Bolesnik koji je sposoban odlučivati može u svakom trenutku odustati od predloženog i predviđenog medicinskog postupka ili intervencije. Za odbijanje medicinskog postupka ili intervencije bolesnik mora potpisati Odbijenicu koja se nalazi na istom obrascu kao i pristanak/suglasnost. U trenutku potpisivanja te odluke o odbijanju svatko mora biti svjestan da odlaganje preporučenog medicinskog postupka ili intervencije pogoršava zdravstveno stanje bolesnika i povećava ukupan rizik kod bilo kojeg slijedećeg medicinskog postupka ili intervencije. Pogoršanje trenutne bolesti ozbiljno ugrožava zdravlje bolesnika i prijeti najtežim neželjenim ishodom.